Sažetak
Ovaj rad istražuje medijsko oblikovanje političke komunikacije u kampanji za parlamentarne izbore u Crnoj Gori 2016. godine. Habermasova ideja o međusobnoj povezanosti komercijalnih medija i države dala nam je teorijsku pozadinu za ispitivanje napetosti između medija i političke logike. U tom političkom sukobu pobjednik određuje pravila društva. Rezultat tog konflikta je medijatizacija politike, ako uzmemo da se logika komercijalnog medija temelji na interesima tržišta. Mediji pripadaju civilnom društvu, stoga, ovaj rad uvodi normativni aspekt medijske logike, koji rekonstruira politički sukob. Rad se zatim osvrće na društveni kontekst Crne Gore. Dok medijatizacija politike zahtijeva kritičku nadogradnju u slučaju razvijenih zemalja, u manje stabilnim državama, društvene kontradiktornosti trebale bi utjecati na medijsku logiku na način kako sugerira Reinhart Koselleckova teorija. Koselleckova teza jest da je kritika prosvjetiteljstva, koja je sadržana u komercijalnim medijima Habermasove liberalne sfere, stvorila krizu apsolutističke države, čija je svrha bilo zaustavljanje europskih građanskih ratova. To je otvorilo put ka novim društvenim sukobima i dezorganizaciji civilnog društva. Crnogorsko multietničko, postsocijalističko društvo u procesu neoliberalne tranzicije nadopunjuje Koselleckovu patogenezu modernosti. Građani rješavaju društvene nesigurnosti rehabilitacijom apsolutističkog načela. Usporedna analiza okvira komercijalnih RTV Vijesti i javnog medijskog servisa RTCG pokazala je načela prosvjetiteljstva i apsolutizma u medijskoj logici oba kanala, što isključuje politički paralelizam kao jedini mogući uzrok. Vijesti, koje ovise o postotku gledanosti, predstavljale su Milu Đukanovića kao tiranina, ali i kao jamca društvene stabilnosti. Umjesto neoliberalne politike, Vijesti su branile javni sektor. Prihvatile su kritiku prosvjetiteljstva i statolatriju lijeve političke struje. Zbog toga se integracija Habermasove i Koselleckove teorije s medijatizacijom politike pokazala primjerenom.
